27-godišnji Vlada se na jedan vikend iz Beograda vraća u svoj rodni grad, Sremsku Mitrovicu, ne bi li mu majka oprala veš i ne bi li svratio kod starog prijatelja koji slavi rođendan. Proljeće je, sve je zeleno i procvjetalo, Vlada ruča sa svojim roditeljima, i mi naslućujemo i pored naizgled harmoničnog odnosa, određenu distancu između njih i njega. Vlada odlazi na rođendan, a stari drugari, ostarjeli pankeri i metalci, ispod smjeha, alkohola, lakih droga i besmislenih pijanih pustolovina kriju vrisak očaja i beznadežnosti provincije. Naslućujemo neostvarene snove i melanholiju junaka koji kao da sazrijevaju, pomalo, tek sada, sa zakašnjenjem. Ispresjecan sjećanjima na svoje probleme o kojima prosto nema s kim.